14. listopada 2009.

Međunarodni dan bijelog štapa / International Day of the white rod

Da, da, na pravom ste mjestu, ali ovoga puta nema recepta :)

Dragi posjetitelji, iskoristit ću 15. listopada - Međunarodni dan bijelog štapa kako bih vas upoznala sa mojim dugogodišnjim prijateljima.

Kad sam prije gotovo devet godina počela sa raditi u Udruzi slijepih Istarske županije - Pula, bila sam puna treme, ne zbog posla nego zbog susreta sa slijepima. Imala sam toliko pitanja u glavi: kako postupati sa njima, kako ih ne povrijediti, kako im pomoći i još puno sličnih pitanja o kojima mi osobe koje vidimo uopće ne razmišljamo.

Iako posljednje dvije godine u Udruzi ne radim, njihov sam podupirući član. Naše je druženje u posljednje vrijeme jako rijetko i upravo im zato želim posvetiti ovaj post. Sad mi naviru tolike uspomene, događaji tužni i radosni o kojima bi mogla pisati satima... toliko različitih sudbina, a posebno su me potresli susreti sa slijepom djecom. Pokušati ću ipak biti što kraća pa nekom drugom prilikom pisati o određenoj temi vezanoj za slijepe osobe, naravno samo ako se u komentarima izjasnite da ste za to zainteresirani pa bi ovaj tekst i sve ostale prebacila na blog "moj kutak".


U Hrvatskoj se Međunarodni dan bijelog štapa obilježava u znak sjećanja na 15. listopada 1930. godine kada je obznanjena ideja da se za slijepe osobe uvede bijeli štap kao pomagalo u kretanju, ali i simbol njihove nezavisnosti i samostalnosti. U svijetu se taj dan slavi od 1964. godine, kada ga je tadašnji predsjednik SAD-a Lyndon Johnson proglasio Danom bijelog štapa, a kod nas, odlukom Hrvatskog sabora, od 1996. godine.

Bijeli štap je prometni zaštitni znak slijepih u sve gušćem prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućava samostalno kretanje na poznatom terenu.



U Hrvatskoj živi čak 5.830 osoba s oštećenjem vida. Udruga slijepih Istarske županije broji 321 člana - slijepe osobe s područja Istre. Ovo su samo slijepe osobe koje su se učlanile u Udrugu što znači da je taj broj još veći.

Na web stranici Udruge sijepih Istarske županije - Pula možete pročitati o: aktivnostima Udruge, projektima, klubovima, vidjeti foto-galeriju, članke iz novina i drugo.

Posebno moram istaknuti veliki projekt LUČ EDUKA - Centra slijepih Istre i nedavno dobivanje građevinske dozvole za izgradnju Kuće svjetla - Cukrići na terenu Edukacijsko-rehabilitacijskog centra slijepih Istre - Cukrići. Pogledajte web stranicu koja sadrži sve informacije od same kupnje zemljišta, tijeka uređivanja pa do danas, osim toga tu je i popis donatora i sponzora iz Hrvatske i inozemstva (Kanada, USA, Novi Zeland :)



Ukoliko ste u mogućnosti osobno ili putem neke organizacije, kluba i sl. pomoći u izgradnji Kuće svjetla - Cukrići, na gore navedenim web stranicama možete naći podatke za uplatu te adresu i mail za kontakt, a na raspolaganju vam je i moj mail te mjesto za komentare.

Ukoliko u blizini imate slijepu osobu, čestitajte joj ovaj dan!



Na slici gore je predsjednik Udruge - Zlatko Kuftić (u društvu Marije Ciglar - predsjednice Udruge slijepih Čakovec) ispred kapelice posvećene Sv. Luciji - zaštitnici vida

Na slici dolje su učesnici druženja na Edukacijsko rehabilitacijskom centru slijepih Istre u organiziranoj rekreaciji.


Evo za kraj malo muzike. Da li ste kad plešući uz pjesme I Just Called To Say I Love You ili I Can't Stop Loving You pomislili kako ove predivne pjesme izvode slijepe osobe? Da, Stevie Wonder i Ray Charles!

Imamo i mi u Istri slijepog muzičara i pjevača - mladog Damira Ugrina koji nije svjetski poznat ali zna dobro zabaviti, a osim toga on je i Predsjednik Podružnice Buzet, a tek da ga čujete i vidite kako savršeno čita Brailleovo pismo. Rekreativno vozi biciklu, a jednom se tako odvezao i preko granice te zbunio Slovenske carinike i policiju, no ne namjerno, jednostavno nije "vidio" granicu, vozio je po sjećanju uvijek istu rutu i greškom produžio, a tko zna, možda je u sebi pjevušio i zaboravio na vrijeme..


Pozdravljam vas uz pjesmu koju dva slijepa pjevača izvode zajedno: Stevie Wonder and Ray Charles living for the city

Broj komentara: 6:

  1. Draga Snježana,
    Lijepo je što si nas informisala o danu koji se danas obilježava. Lijepo je i to što si jedan dio svog života posvetila tim radu sa ljudima koji imaju takva ograničenja. Ne znam koliko si uspjela ući u njihov svijet i stvoriti sliku o tome kakav je zapravo njihov život bez vida. Ne znam kako je to ne poznavati boje, oblike, likove...ne vidjeti kako izgledaju jesen, zima ili sunčan dan.
    Nadam se da im udruge mogu pružiti adekvatnu pomoć i što je najvažnije druženje jer je sigurno psihički teško živjeti izolirano. Trebalo bi na ovaj dan osvijestiti ljude kako da im pomognu, bilo materijalno ili nekom akcijom kojom će im olakšati život.
    Pozdrav i sretno sa izgradnjom Kuće svijetla.

    OdgovoriIzbriši
  2. jako mi je drago kad sam vidjela ovaj clanak, iz razloga sto imam slijepu tetku i tetka pa sam otprilike upoznata s bijelim stapom. krasan post...

    OdgovoriIzbriši
  3. Masatera, hvala ti na ovom krasnom i edukativnom postu. Čula sam jutros na radiju o ovom danu ali kod tebe sam pročitala puno korisnih informacija.
    Samo nastavi pisati ovakve poticajne postove i sigurna sam da će oni naći svoj put do mnogih čitatelja i sve nas učiniti osjetljivijima na ljude koji ne uživaju ono što svi uzimamo zdravo za gotovo. :)

    OdgovoriIzbriši
  4. poznajem djevojcicu od 12 godina koja je odlicna ucenica sedmog razreda,uci engleski,talijanski i njemacki jezik.ove godine je osvijila prvo mjesto u citanju.jako inteligentna djevojcica ali nas sustav to ne podrzava.dobila je laptop za slijepe ali joj niko ili ne zna ili ne zeli pokazat kako se radi.ima jos puno problema da ih sad ne nabrajam i zato mi je drago sta se neko sjetio njihovog dana

    OdgovoriIzbriši
  5. Draga moj, prekrasan post. Drago mi je što si pisala o ovoj temi i piši još.
    Jučer sam imala roditeljski sastanak u školi i stalno mi zvone u glavi riječi jedne majke koja ne zna kako motivirati svoga sina za učenje. Pitam se što bi rekli i ona i njen sin nakon ovakvog posta.

    OdgovoriIzbriši
  6. Evo iz mene ponovo uzdah,jer sam nekoliko puta procitala text i svaki puta mi se stvori neki strah i pitanje,boze,pa kako oni mogu uraditi stvari,za koje ja kazem da su meni teske ..??ovdje u Australiji ,slijepima se dosta pomaze,ali i oni sami su dosta aktivni,bas nedavno na TV-u je bio slijepi muskarac koji se takmicio u plesu...bilo je tu i suza i padova i svega,ali je bio uporan i pokazao da zasluzuje svaku pomoc,on i svi drugi,jer ako mogu oni uraditi koji ne vide,nama je puno lakse,barem vidimo ...

    OdgovoriIzbriši