Pet omiljenih slastica - blogerska igrica

Gaga s bloga Iz moje kuhinje me nominirala za aktualnu igricu blogera "Pet omiljenih poslastica" a koju je osmislila Vera s bloga Astal - kuhinja moje ravnice u kojoj bismo trebali izabrati pet najdražih slastica s bloga..

Zaista mi je teško odabrati samo pet omiljenih slastica. Volim slatko jesti i pripremati, kombinirati.. Još od početka srednje škole pečenje novih kolača bila mi je glavna vikend zanimacija :)

Slastice koje sam odabrala među pet omiljenih su:

Princeze - kod mene cijela doza može nestati doslovno u dva dana, nas četvero ih obožavamo. Davno sam ih naučila raditi, a u bilježnici još uvijek imam papirić s natuknicama koje sam zapisivala s jedne radio emisije u kojoj se govorilo o tome kako uspješno pripremiti i ispeći kore.

Buhtle - također recept iz stare bilježnice. Omiljen u mojoj užoj i široj obitelji. Za nas četvero uglavnom radim mjeru i po, a slažem ih u pravokutni kalup veličine 25x30 cm (4 reda po 5 buhtli).

Čupavci - recept koji sam najviše puta u životu koristila :) Radila sam ih za raznorazne prilike jer ih oko mene svi obožavaju. Također iz prastare bilježnice ;)

Tiramisu sladoled - recept koji sam kombinirala za sebe :). Kupovala sam gotovi sladoled dok nisam pogodila identičan okus na što sam posebno bila ponosna jer ga obožavam.

Davidove rolnice - kako i piše u receptu posvećene su mom nećaku Davidu, a postale su omiljene okusom i jednostavnim načinom pripreme. Redovno su u najužem izboru sitnih kolača za razne prigode.

Osim ovih obožavam tortu od oraha s vodom - torta po receptu koji se nekad koristio za svadbene torte, zatim: krempite, krafne iz pećnice, dukatela kocke .. mogla bi nabrajati još dugo ;)


Molim autore sljedećih blogova da se pridruže igrici:
1. Mamina jela
2. Minjina kuhinjica
3. Just Cake The Cupcake
4. Ave dulcis
5. T and T kitchen

Preuzmite naljepnicu, napišite tekst na svom blogu i prosjedite/nominirajte dalje koga želite.

Simply red - kolač s nutellom i jagodama

Nazivu kolača kumovala je Leona Sever - pobjednica u nagradnoj igrici za fanove FM Group Pula.

Drugoplasirana, s malim brojem bodova razlike bila je Marija Generalić-Bogić s prijedlogom naziva: Jagode u snijegu.

Sastojci:

Tijesto:
4 žumanjka
150 g šećera
2 jušne žlice vode
2 pune jušne žlice nutelle ili nekog drugog čoko-lješnjak namaza
150 g brašna
pola praška za pecivo
1 žlica ulja
4 bjelanjka
par zrna soli

Krema:
500 ml vrhnja za šlag
50 g kokosovog brašna
300 g nasjeckanih jagoda
nekoliko cijelih jagoda za ukras

Priprema:

Tijesto:

Odvojiti bjelanjke i žumanjke.

Bjelanjke istuci sa 5 dag šecera i par zrna soli u cvrsti snijeg.

U drugoj posudi miksati: žumanjke s ostatkom šecera da nastane gusta pjenasta smjesa, zatim umiješati vodu, nutellu pa brašno sa praškom za pecivo i ulje. Na kraju lagano umiješati snijeg od bjelanjaka.

Biskvit peci u kalupu velicine cca 30×34 cm u prethodno zagrijanoj pecnici na 180 st.C cca 15 minuta.

Krema:

Jagode očistiti i nasjeckati na manje komadiće.

Vrhnje za šlag miksati na srednjoj brzini miksera 3-4 minute pa kratko miksati na najjačoj brzini da šlag postane čvrst. Odvojiti pet punih jušnih žlica šlaga za ukrašavanje. U preostali šlag dodati kokos, malo izmiksati pa umiješati nasjeckane jagode.

Slaganje:

Ohlađen biskvit prerezati na dva dijela. Prvi premazati šlagom u kojem su jagode i kokos, prekriti drugim dijelom i premazati šlagom odvojenim za ukrašavanje. Ostaviti da se hladi. Kolač odrezati po dužini pa onda rezati male ploškice.

200-ti post i potkovice

I tako malo po malo i stigli do 200-tog posta. Trebao je ovo biti malo drugačiji post sa nekim finim receptićem ili dodjelom nagrada ali jednostavno ne stižem nikako, ako čekam da to odradim čekati će i ostali mogući recepti. Za desetak dana čeka me nova obaveza koja mi neće dati previše vremena za piskaranje po blogu do sredine ljeta pa ću Vas sada počastiti samo ovim ekstra brzim potkovicama.

Zašto baš potkovicama, zato što mislim da je ovaj recept tako malo ispobavan, a toliko je jednostavan brz i fin :)

Neću ponovo pisati recept jer je već upisan na blogu sa detaljnim slikama pripreme potkovica pa ako nekog zanima može virnuti ovdje :)

Pozdrav svim posjetiteljima bloga, hvala na komentarima i velikom broju mailova sa upitima, sugestijama ili jednostavno iskazanim željama za javljanjem. Zbog Vas ću se truditi i dalje održavati blog aktivnim ;)

For Japan with love

Restoran, krempite i vanilija torta

Kad sam prije tri godine počela sa bloganjem nisam ni razmišljala kamo će me sve to odvesti. 2009. sve sam teme obrisala i počela novu temu: Recepti iz moje bilježnice. Od tada su se dogodili mnogobrojni kontakti iz cijele zemlje, pohvale, pitanja i poneka kritika. Već sam rekla da me nema zbog zauzetosti školom i obećala neke novosti, možda i iznenađenja.. Nakon posta o Dukatela kockama želja mi je upoznati vas mojim ovotjednim aktivnostima :).



Prije nekoliko mjeseci direktor Restorana Markat koji posluje u sklopu poduzeća Splendid Pula d.o.o. upitao me da li bi došla kod njih napraviti neki kolač. Naravno, uzela sam to samo kao pohvalu za viđene slike urađenih slastica na blogu. Nakon nekog vremena došli smo na isti razgovor kad sam tek shvatila da se nije šalio ili samo pohvalio nego je mislio ozbiljno :)



Restoran posluje od 1965.godine, a mnogi će ga se sjetiti pod starim nazivom Sljeme kako ga mi puležani znamo i danas nazivati. Smješten je u samom centru grada. Tu se hrane studenti koji se školuju u gradu Puli, radnici koji su ovdje na privremenom radu, a osim toga tu se kuhaju i marende za brodogradilište Uljanik. Mislim da sve ovo dovoljno govori o tradiciji ovog restorana s najpovoljnijim cijenama jela.



Vremenom, dijelom zbog utjecaja krize, dijelom zbog promjena razmišljanja, promijenile su se i navike ljudi. Sve više orijentirani smo na hranu koja nema aditiva, konzervansa i umjetnih boja pa i sladila. Zato je želja za promjenom asortimana kolača dovela do moje suradnje sa ovim restoranom koji, u želji da bude što pristupačniji željama gostiju, osim najpovoljnijih cijena jela uvodi i domaće kolače rađene bez umjetnih dodataka, s minimalnim korištenjem masnoće, te s kremama bez margarina.



Zato upućujem puležane i sve one koji navrate na ljetovanje u Pulu, dođite u Restoran Markat i zasladite se novim, možemo reći, domaćim kolačima rađenim i po receptima iz moje bilježnice, a od jeseni obećajemo izlog kolačića u punom sjaju ;)



Iako sam prije desetak godina radila gotovo pola godine u slastičarni nedaleko Pule, kad sam sa puno manje znanja i iskustva imala veliku tremu kako ću i šta ću sa tim veeelikim mikserima i ostalim alatom, ovog sam puta imala drugačiju ulogu - ulogu učiteljice modernije izrade kolača te sam uz razmjenu iskustava zajedno sa djelatnicom restorana izradila dva kolača i pripremila nekoliko recepata koje će restoran koristiti i staviti u svoj novi asortiman ponude kolača. Ova četiri dana u restoranu .... bili su mi poseban doživljaj te prebrzo prošli.



Osim krempita za koje se možete poslužiti ovim receptom, izradile smo i vanilija tortu za koju možete kombinirati neki recept za bijeli biskvit sa 5 jaja i kremu iz recepta za Užitak od vanilije.



Na kraju koristim priliku, zahvaliti direktoru Slavku Cukonu na ukazanom povjerenju te pozivu i suradnji, djelatnicima restorana na lijepom prihvaćanju mene te djelatnici u slastičarni na ugodnoj suradnji uz napomenu ... vidimo se ponovo :)

Konačno sunčana subota !!

Definitivno više volim ljeto nego zimu !

Kad mi je hladno, totalno sam blokirana i mogu reći da ću tada raditi isto toliko malo, koliko netko kad mu je prevruće.



Ove je zime bilo podosta kišnih dana, sinoć je nebo bilo vedro ali je ponovo noćas padala kiša. Sunčeve zrake koje su jutros provirile kroz prozor izvukle su me van. Ostavljajući gomilu posla kod kuće, prvo sam otišla sinu na utakmicu koja je bila na Valkanama. Teren je od silnih kiša totalno blatnjav..



Zadovoljna utakmicom i pobijedom kojoj je svoj doprinos dao i sin sa njegova dva gola, krenula sam sama u šetnju dijelom Lungomarea te snimila nekoliko fotkica za vas :)









Zadnje tri slike su pogled na Gortanovu uvalu gdje je ljeti totalna gužva naročito roditelja sa malom djecom.







Sad mi se tako jede slatko, a nisam ništa pekla od Valentinova, ali ipak je bio veći užitak današnji izlazak i šetnja jer se uopće ne sjećam da li je ove zime bilo sunčanih subota.

Jednostavne stvari

Odazivam se pozivu Male kuharice za sudjelovanje u povećanju iznosa za pomoć nastradalima na Haitiu.

"Jednostavne, male stvari su najčešće ono što nas svakodnevno čini sretnima. Koje su to stvari koje nas ispunjavaju veseljem i srećom, koje ne koštaju ništa i koje nam, ustvari, leže na dlanu i dohvatu.........."

Evo samo nekih situacija koje me čine sretnom :)



Volim trenutke kad sa djecom slušam muziku i brbljamo sto na sat, tada nas Sara redovito prekida svojom pričom ne mareći što ostali nisu dovršili svoju misao..

Još više volim onih pola sata kad nema u stanu nikog osim mene (to se događa možda jednom mjesečno..), tada "slušam tišinu" :))))



Veselim svakom zajedničkom odlasku sa sekom na kavu ili bar susret sa njom i nećakinjom .. eh taj mali zvrk mora mi uvijek ispuniti srce svojim šarmantnim osmijehom ;)



Volim more, jedva čekam da završi ova zima, veseli me svaki odlazak na plažu posebno ujutro rano dok još nema gužve, a more je onako čisto, mirno, površina "kao ulje".

I obavezno moram po ne znam koji pot napomenuti da se obožavam smijati, ali onako od srca pa do suza :))



Eeeeee ovo je bila prava gimnastika od smijanja :)))

Snijeg u Puli !!

Nisam planirala ići na snijeg, u biti nikad i ne idem na zimovanje, više volim more i ljeto. Danas ujutro imala sam šta vidjet kroz prozor :))) Rekao snijeg: nećeš ti do mene eto mene do tebe :))



Ovo je bio najveći domet, ulaz zgrade i korak na trotoar radi slikanja i natrag u toplo. Toliko bjeline, ajmeeee kad će se to otopiti ?





Naravno Sara je uživala, ma nije uživala nego još uživa, dva puta se dolazila presvuć u suho i vratila natrag na snijeg. Naša cesta je nizbrdo - taman za sanjkanje, klinci su se poslužili bilo čime za spuštanje nizbrdo, važno da je plastično...





Evo samo za primjer koliko ga ima na ovom stolu, napadalo je dvadesetak centimetara snijega, a kažu negdje i 30 cm. Nitko ne pamti baš toliko snijega kod nas. Godinama ga i ne bude ili padne koja pahulja i odmah se otopi.



Najsimpatičnija mi je bila ova antena :))



Tijekom dana je u više navrata padao i gust snijeg. Naravno naša komunalna poduzeća nisu opskrbljena ralicama, grad je bio blokiran, ljudi nisu mogli na posao pa je bilo svakavog snalaženja, a neki su i ostali u kućama. Bilo je i problema sa dolaskom hitne pomoći.



Ova naša nizbrdica bila je puna snijega do 15 sati, tek tada je prošao bager, a za njim i vatrogasno vozilo jer su se na dnu ulice i srušila dva velika stabla.









Bilo je i hrabrih, grupa ljudi kupa se u moru cijele godine.

Međunarodni dan bijelog štapa / International Day of the white rod

Da, da, na pravom ste mjestu, ali ovoga puta nema recepta :)

Dragi posjetitelji, iskoristit ću 15. listopada - Međunarodni dan bijelog štapa kako bih vas upoznala sa mojim dugogodišnjim prijateljima.

Kad sam prije gotovo devet godina počela sa raditi u Udruzi slijepih Istarske županije - Pula, bila sam puna treme, ne zbog posla nego zbog susreta sa slijepima. Imala sam toliko pitanja u glavi: kako postupati sa njima, kako ih ne povrijediti, kako im pomoći i još puno sličnih pitanja o kojima mi osobe koje vidimo uopće ne razmišljamo.

Iako posljednje dvije godine u Udruzi ne radim, njihov sam podupirući član. Naše je druženje u posljednje vrijeme jako rijetko i upravo im zato želim posvetiti ovaj post. Sad mi naviru tolike uspomene, događaji tužni i radosni o kojima bi mogla pisati satima... toliko različitih sudbina, a posebno su me potresli susreti sa slijepom djecom. Pokušati ću ipak biti što kraća pa nekom drugom prilikom pisati o određenoj temi vezanoj za slijepe osobe, naravno samo ako se u komentarima izjasnite da ste za to zainteresirani pa bi ovaj tekst i sve ostale prebacila na blog "moj kutak".


U Hrvatskoj se Međunarodni dan bijelog štapa obilježava u znak sjećanja na 15. listopada 1930. godine kada je obznanjena ideja da se za slijepe osobe uvede bijeli štap kao pomagalo u kretanju, ali i simbol njihove nezavisnosti i samostalnosti. U svijetu se taj dan slavi od 1964. godine, kada ga je tadašnji predsjednik SAD-a Lyndon Johnson proglasio Danom bijelog štapa, a kod nas, odlukom Hrvatskog sabora, od 1996. godine.

Bijeli štap je prometni zaštitni znak slijepih u sve gušćem prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućava samostalno kretanje na poznatom terenu.



U Hrvatskoj živi čak 5.830 osoba s oštećenjem vida. Udruga slijepih Istarske županije broji 321 člana - slijepe osobe s područja Istre. Ovo su samo slijepe osobe koje su se učlanile u Udrugu što znači da je taj broj još veći.

Na web stranici Udruge sijepih Istarske županije - Pula možete pročitati o: aktivnostima Udruge, projektima, klubovima, vidjeti foto-galeriju, članke iz novina i drugo.

Posebno moram istaknuti veliki projekt LUČ EDUKA - Centra slijepih Istre i nedavno dobivanje građevinske dozvole za izgradnju Kuće svjetla - Cukrići na terenu Edukacijsko-rehabilitacijskog centra slijepih Istre - Cukrići. Pogledajte web stranicu koja sadrži sve informacije od same kupnje zemljišta, tijeka uređivanja pa do danas, osim toga tu je i popis donatora i sponzora iz Hrvatske i inozemstva (Kanada, USA, Novi Zeland :)



Ukoliko ste u mogućnosti osobno ili putem neke organizacije, kluba i sl. pomoći u izgradnji Kuće svjetla - Cukrići, na gore navedenim web stranicama možete naći podatke za uplatu te adresu i mail za kontakt, a na raspolaganju vam je i moj mail te mjesto za komentare.

Ukoliko u blizini imate slijepu osobu, čestitajte joj ovaj dan!



Na slici gore je predsjednik Udruge - Zlatko Kuftić (u društvu Marije Ciglar - predsjednice Udruge slijepih Čakovec) ispred kapelice posvećene Sv. Luciji - zaštitnici vida

Na slici dolje su učesnici druženja na Edukacijsko rehabilitacijskom centru slijepih Istre u organiziranoj rekreaciji.


Evo za kraj malo muzike. Da li ste kad plešući uz pjesme I Just Called To Say I Love You ili I Can't Stop Loving You pomislili kako ove predivne pjesme izvode slijepe osobe? Da, Stevie Wonder i Ray Charles!

Imamo i mi u Istri slijepog muzičara i pjevača - mladog Damira Ugrina koji nije svjetski poznat ali zna dobro zabaviti, a osim toga on je i Predsjednik Podružnice Buzet, a tek da ga čujete i vidite kako savršeno čita Brailleovo pismo. Rekreativno vozi biciklu, a jednom se tako odvezao i preko granice te zbunio Slovenske carinike i policiju, no ne namjerno, jednostavno nije "vidio" granicu, vozio je po sjećanju uvijek istu rutu i greškom produžio, a tko zna, možda je u sebi pjevušio i zaboravio na vrijeme..


Pozdravljam vas uz pjesmu koju dva slijepa pjevača izvode zajedno: Stevie Wonder and Ray Charles living for the city