Ovog smo mjeseca u igrici
KuVarijacije koju je pokrenula
mamajac, isprobavali recept za domaći munchmallow po
receptu oklagije.
Od kud početi? Prvo sam recept krenula isprobavati u žurbi, tjedan mi je bio pretrpan obavezama, vrijeme već dvadeset dana tmurno, raspoloženje nikakvo ali kažem moram ga isprobati, spremam se već više od 6 mjeseci i sad je prava prilika.
Zamijesila sam tijesto dan ranije. Idući sam dan doslovno u trku ispekla keksiće, kako sam stigla s posla stavila sam samo pregaču i razvaljala pa ispekla dva puta po dvije tepsije odjednom, oprala tepsije i odjurila u školu na informacije. Plan mi je bio navečer čim stignem odmah napraviti pjenu te kasno prije odlaska na spavanje glazirati, no već i to je bilo prekasno za objavu posta na vrijeme.
Pjena mi je bila već malo problematična, prvo sam stavila u lončić kuhati potrebne sastojke i kad je zakuhalo promiješala sam, joj, nastalo toliko mjehurića da mi je sve prekipilo i brzo sam tražila drugu posudu, prelila i ponovo stavila kuhati, nisam bila sigurna da li trebam povremeno promiješati ili ne i naravno kad sam ponovila miješanje opet su mjehurići nabujali i mislim da sam na kraju maknula s vatre možda i prije vremena. Pjena mi nije bila baš čvrsta pa sam pretpostavila da sam u nečemu pogriješila odnosno prvi put sam shvatila kako je mjera - žlica relativan pojam naročito u ovakvim receptima. Razmišljajući kako će ovo biti prvi puta da nešto bacim u smeće, odlučila sam ukoliko mi pjena ne bude u redu, pojest ćemo keksiće same ili spojene marmeladom.
Ali.. trebala sam nešto kolačića i odnjet u goste i što sad. Koga pitat savjet a da odmah i odgovori? Probam na nekoliko keksića staviti pjenu i još uvijek nezadovoljna, nekako je bio pretanak sloj, i dalje uz pomisao kako će to ipak biti propao slučaj stavljala sam pjenu i dalje na oko trećinu keksića. Vrtila sam se na mjestu i nekoliko puta razmišljala da li ima svrhe ić dalje. Kćer mi je nekako bila pri ruci da joj ponudim jedan keksić sa pjenom, iako kupljene munchmallowse ne voli previše, uzela je keksić i rekla da je njoj super i to je prevagtnulo, a taman sam mislila ako napravi facu da nije baš nešto sjajno, odustat ću od ovog recepta i keksiće spojit marmeladom. Iskreno pjena onako mlaka meni ni malo nije bila privlačna, imala je intenzivan okus i miris ugrijanog meda. Tada sam odlučila dodati još pjene na pjenu ali kako je već bila stvorena korica, pjena sad izgleda na dva kata. Nekolicinu keksića ostavila sam prazne.
No tu nije bio kraj nevoljama, nakon dva sata (možda i manje) pokušala sam staviti glazuru i ona mi je klizila sa pjene, mislim da pjena uopće nije bila dovoljno hladna i odlučila sam to ostaviti za idući dan tj.jučer. Ujutro sam brzinski ponovo otopila čokoladu i umočila u nju petnaestak pripremljenih keksiju s pjenom, taman da imam za uzet u goste. Sinoć sam ponovo dio umočila u glazuru, nisam sve jer mi je falilo čokolade. One koje sam sinoć dovršila jutros sam dala mužu da nosi kod svoje majke. Ostalo još trećina i danas dodam čokoladu koja je bila nešto slabije kvalitete pa je otapanje proteklo katastrofalno, uglavnom sad je u hladnjaku pa će bit zamjena kakaou jednom prilikom za mramorni ili nešto slično. Znači nova čokolada i dovršeni munchmallowsi. E onda sam imala gošću pa nikako da dođu na red za slikanje.
Napravim nekoliko slika, onda prebacim na komp. i shvatim da imam košarice, slikam ponovo sad u košaricama, prebacim na komp i vidim da se na slikama jasno vidi otisak prstiju kako sam ih prebacivala u košarice. , okrenem ih i slikam ponovo ali tako su mali da se odmah otisak vidio sa druge strane... mislim se pa nikad kraja.. i odustanem od daljnjih kombinacija jer me već i fotić počeo zezati. Bit će neka prilika za ih ponovo napravit i eventualno zamijeniti slike :)
Da rekapituliram ovo moje dugačko izlaganje:
- ako ih ponovno radim koristit ću kalupić promjera bar 5,5 cm
- pjenu sačekati par minuta prije nanošenja da se ohladi i počne čvrsnuti
- obavezno ih početi raditi na vrijeme, odnosno jedan dan tijesto, idući pjenu i tek treći glazuru, znači tri dana prije konzumiranja.
- dodati u tijesto malo meda i izbaciti sodu bikarbonu ili smanjiti pecilni prašak.
Sastojci:
Tijesto
1 žlica kakaa
45 dag glatkog brasna
10 dag secera
1/2 kasicice soli
3/4 kasicice praska za pecivo
na vrh noza sode bikarbone
na vrh noza cimeta
22 dag margarina
3 jaja
Pjena
120 ml vode
4 prepune žlice meda
32 dag secera
2 kesice mljevene želatine
4 žlice hladne vode
4 bjelanjca
1/2 žlicice ekstrakta vanile
Glazura:
40 dag mlecne cokolade
12 žlica ulja
Priprema:
Keksici
Prvo u posudu staviti sve sastojke osim margarina i jaja te dobro promiješati. Zatim dodati malo omekšali margarin i miješati sa suhim sastojcima dok se potpuno ne razmrvi te na kraju dodati jedno po jedno jaja. Tijesto spremiti u hladnjak preko noći ili bar sat vremena (ne duže od tri dana)
Idući dan tanko razvaljati tijesto pa vaditi modlicom keksiće i peći cca 10 minuta na 180 st.C.
Pjena:
Pomijesati vodu, med i secer pa staviti da zakuha. Kad prokuva ostaviti da vri oko pet minuta, tj. dok se sve ne istopi i na povrsini pocnu izlaziti mjehurići. U medjuvremenu otopiti zelatin u hladnoj vodi. Skinuti s vatre, dodati nabubreli zelatin i promesati da se istopi. Ostaviti na kratko sa strane.
Bjelanjce umutiti u čvrsti snijeg, pa uz neprestano miksanje polako dodavati sirup. Na kraju dodati ekstrakt vanile i mutiti dok smesa ne dobije gustinu slaga.
Pjenu uz pomoć slastičarske vrećice i zvjezdastim nastavkom istiskivati na sredinu keksića tako da se ona širi u krug do ruba. Ostaviti na sobnoj temperaturi najmanje dva sata da se osuse ili do idućeg dana.
Glazura:
Na laganoj vatri isopiti cokoladu i ulje pa preliti preko pjene na keksićima.
P.S. Ohlađena pjena, glazura i sveukupan dojam odličan! No tek sad sam shvatila da je trebala biti mliječna čokolada, ja sam koristila čokoladu za kuhanje ;)
